Donošenje Internog akta o poslovnim prostorima obveza je svih obveznika fiskalizacije neovisno o tome hoće li naplaćivati u gotovini ili neće koristiti fiskalnu blagajnu. Premda Zakonom nije jasno istaknuto da interni akt treba biti sastavljen već 1. siječnja 2017., postupanje Porezne uprave i informacije s njihove Internet stranice upućuju na takav zaključak.

Da velik broj korisnika nema interni akt, štoviše, da neki niti ne znaju što je interni akt, shvatili smo nakon što bismo nove korisnike ili postojeće koji proširuju poslovanje zamolili da nam dostave isti zbog potrebe kreiranja korisničkog računa, poslovnih prostora i blagajni. Često bismo dobili odgovor – mi nemamo interni akt. Nepostojanje internog akta znači prekršaj pa nas ne veseli velik broj vas koji nije upoznat s tim da je potrebno imati interni akt i što u njemu treba pisati.

Naime, svi obveznici fiskalizacije, a to su svi poduzetnici, dužni su donijeti interni akt o organizaciji poslovanja. Trebate imati dva dokumenta – Interni akt kojim opisujete poslovni prostor i slijednost računa te Odluku o blagajničkom maksimumu.

Interni akt o poslovnom prostoru i slijednosti računa

Internim aktom o prostoru i slijednosti računa propisuje se način numeracije brojeva računa. Redni broj računa treba slijediti neprekinuti numerički redoslijed, bez praznina, i to po svakom poslovnom prostoru, odnosno naplatnom uređaju u poslovnom prostoru, ako ih je više. Neprekinuti numerički redoslijed svake kalendarske godine kreće od broja 1 do broja n. Najvažnije je da vaš izdani račun u svakom trenutku sadržajem odgovara opisanom izgledu računa u internom aktu. Stoga ako mijenjate podatak kao što je npr. oznaka poslovnice, potrebno je tu izmjenu upisati i u interni akt.

Interni akt se čuva u prostoru poslovanja i predočava se za potrebe poreznog nadzora, stoga je važno da znate gdje je i da je ažuriran. Isto vrijedi i za Odluku o blagajničkom maksimumu.  PRIMJER INTERNOG AKTA.

Odluka o blagajničkom maksimumu

Temeljem Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, svi obveznici fiskalizacije su obvezni internim aktom utvrditi visinu blagajničkog maksimuma, a to je najviši iznos novca koji se može nalaziti u blagajni na kraju radnog vremena.

Blagajnički minimum nije zakonom propisan te se isto određuje odlukom organizacije, a podrazumijeva minimalni iznos novaca koji mora ostati u blagajni na kraju dana.